Plesna predstava „Teorija realnosti” (Mileva: Dekodiranje)
Plesna predstava „Teorija realnosti” deo je multimedijalnog događaja „Mileva: Dekodiranje”, koji će biti održan u Čeličani, u Distriktu, i na taj način obeležiti 150 godina od rođenja Mileve Marić Ajnštajn. „Mileva: Dekodiranje” svečano će otvoriti Čeličanu, kao novi, obnovljeni prostor u Distriktu, a takođe će svojim multimedijalnim karakterom još jednom potvrditi Unesko titulu koji je Novi Sad dobio 2023. godine kao grad medijskih umetnosti.
Plesna predstava „Teorija realnosti”, autora i koreografa Darka Stantića i rediteljke Maje Grgić biće prikazana 20. decembra u 19.30 i 21. decembra u 21, a izvešće je čak 40 plesača Kulturno-umetničkog društva „Vuk Karadžić”. Polazeći od same činjenice da je kolo upisano na Unesko listu nematerijalne kulturne baštine sveta, ovaj segment oslanja se na njegovu univerzalnu vrednost, stavljajući ga u savremenu scensku formu, u skladu sa titulom koju Novi Sad nosi. Predstava će imati specijalno stilizovane kostime, dizajn svetla za koji je zadužen Boris Butorac, dok muziku potpisuje kompozitor Fran Pogrmilović. Izvedba će biti praćena uz 30 muzičara orkestra „Artisti dell’Arco”, udruženja „Musicopolis”.
Ulaz je slobodan uz obaveznu prijavu:
PRIJAVA za 20. decembar u 19.30 sati
PRIJAVA za 21. decembar u 21 sat
O predstavi:
U ovoj predstavi vreme nije linija, već mreža trenutaka koji se prepliću i vraćaju jedno drugom. Tri vremena – prošlost, sadašnjost i budućnost – stapaju se u jedan krug koji se stalno iznova zatvara. U središtu tog kruga je Mileva: biće raslojeno između onoga što sanja, onoga što stvara i onoga što pamti.
Istovremeno ćerka, majka, partnerka i naučnica, ona je u sebi nosila sve uloge odjednom, čak i kada je život od nje zahtevao da ih napušta jednu po jednu. U toj petlji vremena ostaje prisutna. Mileva kao san, Mileva kao misao, Mileva kao sećanje.
U istoj mreži Mileva je i ona koja se ne povlači. Nije pristajala na granice koje su joj društvo i vreme postavljali; pratila je jasnoću svog dara, svetlost koju je samo ona mogla da razume. U epohi zatvorenoj za žene, bila je ona koja sama otvara vrata znanja.
Ali hrabrost nikada nije isključila ljubav. Nosila je i nežnost i ambiciju, i želje i strahove – rascep između puteva koji se ne mogu istovremeno živeti. Birala je između majčinstva i nauke, između sopstvenih snova i onoga što joj je život nametao.
Predstava spaja tri Mileve. Šta su jedna drugoj ostavile, šta su sebi obećale? Da li je ikada pronašla mir? I šta nama, posle svega, ostaje kao odgovor?
Ko je bila Mileva Marić i da li se takva jednačina uopšte može rešiti? Mi biramo da je pamtimo kao stvoriteljku, kao silu koja pomera granice. Mileva je fizika.